Bosanskohercegovački legendarni sevdalija očaravajućeg glasa Zaim Imamović, vrsni interpretator, kompozitor, tekstopisac i veliki čovjek, preminuo je prije 32 godine, 2. februara 1994., ali se njegove interpretacije sevdalinki i danas slušaju s divljenjem.
Rođen je u Mrkonjić-Gradu, 26. avgusta 1920. godine. Kada je imao samo godinu s roditeljima se preselio u Travnik, gdje je proveo petnaestak godina, a od 1936. Zaim je živio u Sarajevu. Uz brata Hadžu i sestru Đulu uključio se u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo “Gajret”, u kojem je pjevao, prateći sebe na harmonici.
Milozvučni glas
U aprilu 1945. godine počeo je raditi kao vokalni solist Radio Sarajeva, osvajajući svojim milozvučnim glasom i emotivnim pjevanjem slušaoce, pa je dugo prepričavana anegdota kako su mnogi ljudi tražili u prodavnicama da kupe radioaparat „u kojem pjeva Zaim“.
Pjesmu „Evo ovu rumen ružu“ s kojom se proslavio, Zaim je čuo od jednog sarajevskog gospodina u kafani. Tekst ove pjesme bio je poznat, jer ga je napisao veliki bh. pjesnik Safvet-beg Bašagić, ali nije bilo poznato da postoji i muzika sve dok je Zaim nije snimio za Radio Sarajevo.
Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović… Veliki Safet Isović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinki svih vremena, s ponosom i zahvalnošću isticao je da je Zaimov učenik.
Autor pjesama
Specifičnim glasom s urođenim ukrasima, majstorskom dinamikom te pjevanjem malo kroz nos Imamović je slikovito dočaravao pjesme koje je interpretirao. Njegova vrhunska izvedba sevdalinki, ali i starogradskih pjesama, svrstala ga je u sami vrh tadašnje jugoslavenske muzičke scene, te je predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim festivalima u inozemstvu, na kojima je uvijek osvajao nagrade i publike i žirija.
Imamović je bio autor i muzike i tekstova mnogih pjesama, koje ni po čemu ne možemo razlikovati od izvornih sevdalinki, poput ”Sve behara i sve cvjeta”, ”Ne pitaj me, stara majko”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Oj, jeseni, tugo moja”, ”Nije zlato sve što sja”…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Godine 1979., Skupština grada Sarajeva dodijelila mu je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
avaz
