Sjećanje na Emira Mešića: Čovjek koji je postao simbol istine, borbe i hrabrosti
Smrt Emira Mešića, jednog od najpoznatijih zviždača u Bosni i Hercegovini najemotivnije je dodirnula domaću javnost, ali i podsjetila na nekoliko važnih pitanja. Na početku treba reći da će Mešić ostati upamćen kao čovjek koji je platio cijenu istine.
Kao službenik Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH), Mešić je 2019. godine prijavio nepravilnosti Tužilaštvu BiH.
Nakon toga je dobio zvanični status zaštićenog prijavitelja korupcije od Agencije za borbu protiv korupcije (APIK), a po zakonu, to je trebala biti njegova sigurnost. Međutim, u praksi je postao okidač za odmazdu.
Umjesto institucionalne podrške, dočekala su ga tri disciplinska postupka, optužbe za navodno rušenje ugleda institucije i kršenje internih pravila. Prebačen je na niže radno mjesto, a u kasnijem procesu i otpušten iz službe.
Preminuo Emir Mešić, zaštićeni prijavitelj korupcije: “Na svoju borbu je bio ponosan, treba nam više takvih ljudi”
Njegova pravna borba protiv UIO BiH je završila porazom jer je sud presudio u korist institucije, oslanjajući se na interni pravilnik koji zabranjuje zaposlenicima javno istupanje bez odobrenja. Međutim, upravo tu leži suštinski problem koji su pravnici mjesecima isticali.
Naime, interni pravilnik ne može biti iznad Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije. Taj zakon jasno dozvoljava javno istupanje u situaciji kada nadležne institucije ne reaguju na prijavu, a u Mešićevom slučaju, nadležno tužilaštvo nije postupilo više od godinu dana nakon što je primilo njegovu prijavu.
Uprkos tome, sud je odlučio suprotno, a takva odluka, kako su naglašavali mnogi je bila poraz, ne samo za Mešića, nego i za sve buduće potencijalne prijavitelje.
Dok je on plaćao cijenu svoje hrabrosti, istrage o navodnim koruptivnim radnjama koje je prijavio ostale su u zastoju ili potpuno bez odgovora. Sistem koji bi trebao procesuirati nezakonitosti, okrenuo se protiv čovjeka koji je te nezakonitosti prijavio.
U svim svojim javnim istupima Mešić je ponavljao jednu rečenicu, a to je da za svoja djela ne traži nagradu, već samo da ga zakon zaštiti. Ali, javnost je ukazivala da ta zaštita nikada nije došla.
Mešić nije bio samo zviždač, već simbol jednog šireg problema, odnosno države koja deklarativno štiti prijavitelje korupcije, ali ih u praksi ostavlja nezaštićenima, izloženima i na kraju kažnjenima.
Njegov život i borba pokazali su koliko je važno uspostaviti mehanizme koji će omogućiti da prijave o korupciji zaista vode ka istragama, a ne ka uništenim karijerama i životima onih koji su se usudili progovoriti.
Mešićev slučaj koji se protezao više od pet godina danas ostaje kao bolan presjek odnosa institucija prema onima koji se usude progovoriti.
Iza njega su ostale brojne pravne bitke, degradacija, disciplinske mjere i otkaz, ali i poruka koja daleko nadilazi njegov lični slučaj, a to je da, kako su aktivisti naglašavali, sistemska zaštita zviždača u BiH postoji samo na papiru.
