Zaboravljeno dijete rata Alen Muhić, autor “Ja sam Alen”, za “Avaz”: Knjiga je jedini amanet koji mogu ostaviti, najteže mi je bilo pisati o majci

Rat u BiH oblikovao je različite sudbine, ali životna priča Alena Muhića jedna je od najpotresnijih i najfascinantnijih i u mnogo širim okvirima od bosanskohercegovačkih. Dijete rođeno nakon ratnog zločina silovanja u Foči njegova majka ostavila je 1993. godine u goraždanskoj Ratnoj bolnici. Usvojili su ga dobri ljudi, Muharem i Advija Muhić, a kao desetogodišnjak je saznao bolnu istinu.

Tražio istinu

Alen je danas suprug, otac, aktivista, borac za prava zaboravljene djece rata i dobitnik niza međunarodnih priznanja. Njegov život obilježila je potraga za istinom, o kojoj su snimljena dva filma, a prije nekoliko dana objavio je i knjigu “Ja sam Alen”, autobiografsku priču koja je za samo nekoliko dana izazvala ogromnu pažnju.

– Shvatio sam da je knjiga jedini amanet koji mogu ostaviti iza sebe. Nisam znao da će izazvati ovoliku pažnju, ali sam nedavno saznao da je ovo jedina knjiga čiji je autor dijete rođeno nakon ratnog čina silovanja. U knjizi nije riječ samo o meni, već i o ostaloj djeci – kazao je Muhić za “Avaz”.

Za biološkim roditeljima kaže da, vjerovatno, ne bi ni tragao da se istina dijelom nije krila od njega. Ispostavilo se da je riječ o Radmilu Vukoviću, koji je suđen i oslobođen optužbi za zločin u Foči.

– Majku nikada nisam osuđivao, samo mi nije bilo jasno kako možeš da dijete koje si rodio nikada ne vidiš, da nemaš želje da se s njim upoznaš. Za biološkog oca i danas stojim iza svojih riječi – on je ratni zločinac. Za neke je heroj, za one razumne nije. Negiranje s njegove strane samo pokazuje koliko ljudskosti ima u sebi. Tražio sam samo istinu, ništa mi ne treba od njega – kaže Muhić.

Kaže da je knjiga dar za svu djecu rođenu iz ratnog čina silovanja i majke koje su proživjele najveću torturu i traumu.

– One su bile ciljana meta u ratu. Za djecu koja znaju svoju životnu priču, ali ne smiju da izađu u javnost. Ova knjiga će im pomoći, kao što je pomogla i meni. Ona će otvoriti oči i psiholozima i ustanovama koje se bave ovim traumama, jer je detaljno opisana emocija upoznavanja s roditeljima, osjećaj odrastanja u gradu punom ljubavi, kao i momenti u kojima nisi mogao reći kompletnu istinu – rekao je Muhić.

Bez svjedoka

Najteže mu je na papir bilo prenijeti dio priče u vezi s majkom.

– Oca sam upoznao i tu nije bilo nikakvih emocija, osim momenta bijesa i mržnje koja se u meni javila zbog tog negiranja. S majkom se sve odigralo preko noći. Za tu ulogu se niko ne može pripremiti, to su dešavanja gdje ne postoje svjedoci. Imali smo kontakt nekoliko mjeseci, ali smo ga prekinuli jer nisam želio da i dalje budem trauma u njenom životu. I ona je puno preživjela, bila na liječenju, psihički je labilna i ne želim je podsjećati na traumu koja se nikad ne može izliječiti – ističe Muhić.

Zahvalan je svojim istinskim roditeljima Muharemu i Adviji, kojima se nastoji odužiti ljubavlju kakvu su i oni njemu poklanjali. Već godinama radi u bolnici u kojoj je ostavljen. Oženjen je i ima troje djece – Rejana, Ismaila i Džana, koji je rođen prije 11 dana.

Pomirenje naroda

Promocija knjige “Ja sam Alen” planirana je za 9. juli u Goraždu. Nekoliko dana nakon objavljivanja pojavile su se incijative da bude prevedena na engleski jezik, a zatim i njemački, španski i italijanski.

– Posebno me zaintrigirala ponuda da knjiga do kraja godine bude promovirana i u Beogradu. Nisam se nadao, jer odnosi BiH i Srbije još nisu na potrebnom nivou, ali ljudi su spremni da pričaju. Volio bih da se to desi u Beogradu, puno bi mi značilo, jer ova knjiga je i iscjeljenje, pomirenje naroda na Balkanu – ističe Muhić.

avaz