Dodik između birokrata EU koji žele pregovarati i pasivnog i nevidljivog OHR-a

Dvanaestog aprila navršit će se mjesec dana od izdavanja naloga za privođenje predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, kao i premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika entitetske skupštine Nenada Stevandića. Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine su poniženi, a u međuvremenu se stvara atmosfera koja sve više opravdava neprivođenje spomenutih političara.

Politička klima, secesionistički potezi i prijetnje narušavanjem sigurnosti u drugi plan su gurnuli činjenicu da trojac iz RS-a koji treba biti priveden suštinski mora biti samo saslušan u ovom momentu, odnosno trebao je do određivanja pritvora od mjesec dana.

Dakle, ne radi se o izdržavanju kazne ili nečemu drugom, već ni saslušanje za Dodika i njegove političke saradnike je neprihvatljivo te se politički vrh RS-a dao u političko odmetništvo. U posljednjih nešto manje od 40 dana vlast u RS-u je usvojila niz zakona kojima derogiraju državu i zabranjuju djelovanje državnim institucijama.

I dok s jedne strane javnost može slušati procjene i analize kompleksnosti situacije zbog koje je privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića još uvijek neizvedeno i zbog čega sigurnosne i pravosudne institucije države blijede i djeluju nemoćno, s druge strane imamo pokušaje političke trgovine.

Koopmanova uloga

Prvo je visoki izaslanik Evropske komisije Gert Jan Koopman prilikom nedavne posjete BiH doslovno predlagao političku trgovinu s Dodikom, stavljajući na sto prijedlog o tzv. deeskalaciji, što bi značilo da Dodik povuče svoje zakone, ali i da visoki predstavnik Christian Schmidt povuče svoje zakone na koje Dodik prigovara i po kojem je osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.

Čim je takav prijedlog došao do Dodika iz RS-a su počeli stizati prijedlozi za takvim scenarijem, a konkretno ga je iznio Nenad Stevandić.

Dakle, Dodiku je postalo jasno da i ovaj put može trgovati, samo je pitanje cijene. Dodik je svjestan da bez značajnog prisustva američke administracije u BiH poslije odlaska ambasadora Michaela Murphyja svoje zahtjeve mnogo lakše može plasirati preko EU.

Evropska komisija preko birokrata poput Koopmana i sličnih kadrova ne želi trošiti energiju na političku borbu s Dodikom, već traži liniju manjeg, najtanjeg otpora. Tako je upravo preko Brisela ugašena prvobitna nada da će EUFOR asistirati u privođenju Dodika. No ta priča je vrlo brzo zamrla nakon poruke Brisela da o bilo kakvom angažmanu zeleno svjetlo mora dati Political Security Council, što je netačno.

EUFOR može asistirati bez potrebe saglasnosti Brisela

Anex 1 Dejtonskog sporazuma je regulisao angažman IFOR-a, SFOR-a pa I EUFOR-a koji je proizašao iz tih vojnih misija.

Odmah u februaru 1996. godine tadašnji IFOR (Snage za provedbu mira) je praktično pokazao mogućnosti provedbe vojnog dijela Dejtonskog sporazuma, kada je izvršen upad u kamp Pogorelica. Sve do svog prerastanja u SFOR (Stabilizacijske snage), IFOR je uhapsio značajan broj ratnih zločinaca čije je hapšenje entitetskim organima bilo teško izvodivo.

U policijskim akcijama u kojima nije direktno učestvovao, kako IFOR tako i SFOR je pružao svaki vid podrške i asistencije domaćim agencijama.

“Osobito ovlastiti IFOR da poduzme potrebne korake, uključujući upotrebu potrebne sile, kako bi osigurao poštovanje odredaba ovoga Aneksa i vlastitu zaštitu”, dodaje se u Aneksu 1A.

Dodatna potvrda ovlasti međunarodnih vojnih snaga potvrđena je i Rezolucijom 1088 Vijeća sigurnosti UN-a, u kojoj se zaključuje u stavu 8 navodi: “Priznaje se da su strane ovlastile multinacionalne snage iz stava 18. u nastavku da preduzmu potrebne radnje, uključujući korištenje potrebne sile, kako bi se osigurala usklađenost sa Aneksom 1-A mira Sporazuma”.

Dakle, EUFOR ima misiju da pruži asistenciju i komandant EUFOR-a u BiH ima mandat da donese operativnu odluku, no Evropska komisija je u konkretnom slučaju doslovno izmislila potrebnu dodatnu dozvolu kako bi sebi ostavili prostor za pregovore jer shvataju da je to najraći put za smirivanje krize, zanemarujući da time obesmišljavaju bh. pravosuđe.

Iako je Delegacija EU u BiH negirala bilo kakvu komunikaciju s Interpolom u trenucima kada se čekala odluka o zahtjevu Suda BiH za raspisivanje međunarodne potjernice, Klix.ba saznaje od pouzdanih izvora, tačnije nekoliko njih o postojanju komunikacije i to e-mailom. Suština te komunikacije je bila da eventualna međunarodna potjernica može izazvati dodatne političke implikacije na stanje u BiH.

Plan rasta

Dalje, iako je BiH prijeko potrebno usvajanje odluke o Planu rasta i aktiviranju prijeko potrebnog novca EU postavlja se pitanje koliko je svrsishodno s Dodikom i njegovim kadrovima usvajati takvo nešto u trenutku kada vlast RS-a čini sve protiv države BiH. Legitimiziranje Dodikovih kadrova u bilo kakvim potezima može biti korak ka relativizaciji njegove destruktivne politike.

Iz Brisela je jasna poruka, bez obzira šta se dešavalo Plan rasta mora biti usvojen, ali se onda nameće pitanje kako će se takav potez odraziti na ukupno stanje u okolnostima sigurnosne, političke i pravosudne krize.

EU pasivizirala visokog predstavnika

U konačnici, nakon odlaska američkog ambasadora Evropska unija je na simboličan način preuzela kormilo i kada je u pitanju podrška odlukama i potezima visokog predstavnika. Otkako je Dodik krenuo protiv institucija države, visoki predstavnik Christian Schmidt je jedva vidljiv i totalno pasiviziran, ograničavajući svoje djelovanje na nekoliko verbalnih osuda Dodikovih poteza.

Suštinski, vidljivije od toga je nespremnost i očigledan nedostatak podrške Schmidtu za daljnje djelovanje, a poruke kako predstavnika SNSD-a, tako i HDZ-a koji kažu da Schmidt više ništa neće donijeti u smislu odluka potvrđuje da je OHR prilično pasiviziran. A najveća odgovornost za to leži u birokratama Brisela.

Sve to Dodiku i njegovoj politici daje dodatne količine političkog vazduha i najvažnije, daje mu signal da ne odustaje od svojih napada te da će kad-tad ispregovarati svoje zahtjeve, jer je to Evropska komisija procijenila kao put za rješenje krize.

A Dodik, on i dalje ostaje aktivan politički igrač koji je omalovažio i obesmislio državno pravosuđe, za koje, paradoksalno, Evropska komisija traži neophodne reforme.

klix.ba