Teorijsko i političko sporenje o nacionalnim identitetima u Bosni i Hercegovine prati nacionalne podjele i odvija se u kontekstu odnosa etničkog i građanskog sadržaja u nacionalnim identitetima. I eto nas ponovo tu kao da nemamo (ne)zavisnosti.
Čitav ovaj fenomen, koji i dan danas vidimo i osjetimo oslikava se i čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, a opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:
“Znas Bošnjače, nije davno bilo, Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta, Kad u našoj Bosni ponositoj, I junačkoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrate, Nije bilo Srba ni Hrvata. A danas se kroz svoje hire, Oba stranca ko u svome šire, Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Naše ime ponosno i drago.”
Kada je nastala država Bosna i Hercegovina? U objavljenim naučnim radovima i političkim stavovima u BiH dominiraju dva pristupa. Jedno stanovište, uglavnom bošnjačko, kao polazište uzima srednji vijek, nastojeći da fundira kontinuitet Bosne i Hercegovine od srednjeg vijeka do savremenog doba. Drugo stanovište, uglavnom srpsko, kao polazište uzima Dejtonski sporazum iz 1995. godine, nastojeći da ospori državnost Bosne u periodu prijezaključivanja ovog sporazuma.
Bosna i Hercegovina je nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma potpisanog 21.novembra 1995.godine ušla u društveno-historijski proces izgradnje mira. Izgradnja mira odvija se posredstvom djelovanja demokratskih snaga u Bosni i Hercegovini i institucija međunarodne zajednice i Evropske unije, a sve po osnovu ovlaštenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U historijskom kontekstu izgradnje mira u Bosni i Hercegovini u postratnom i postdejtonskom vremenu integracija Bosne i Hercegovine u članstvo EU predstavlja strateški historijski projekat u prvim decenijama 21. stoljeća.
Proces integracije Bosne i Hercegovine u EU je 2008. godine, u obliku ugovornog odnosa, započeo potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Komisije Evropske unije. Zastoj u realizaciji tog Sporazuma trajao je sve do 2015.godine, kada je njemačko-britanskom inicijativom pokrenut novi tok integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Tokom 2018.godine Evropska komisija je prihvatila odgovore države Bosne i Hercegovine na „Upitnik“ koji popunjavaju sve zemlje koje se nalaze u fazi dobijanja statusa kandidata za članstvo u EU. Uz prihvatanje odgovora na Upitnik, Evropska komisija je ustanovila mišljenje sa 14 prioriteta, u više oblasti društvenog razvoja, koje država Bosna i Hercegovina mora realizovati putem reformi.
Bosna i Hercegovina je, zbog parlamentarnih izbora 2018.godine i kašnjenja u formiranju vlasti tokom 2019. godine izgubila dvije godine za izvođenje reformi u procesu integracije u Evropsku uniju. Postavlja se pitanje je li moguće ubrzati integraciju Bosne i Hercegovine u EU u vremenu od 2020. godine pa nadalje. Ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u EU javlja se kao uslov svih uslova za stabilan i ekonomski prosperitetan razvoj države Bosne i Hercegovine i to sve zbog političkih struja kojima ne odgovara da Bosna i Hercegovina još više ide naprijed.
No, prkosna je ona. Ne može se lako slomiti, niti će.
Jer pored svih pokušaja da je unište, ocrne i naprave svoje male državice unutar jedne ovako prelijepe države, Bosna i Hercegovina svojom ljepotom očara svakog novog turistu.
BiH je zemlja koja danas nudi bogatstvo resursa i prirodnih ljepota, atraktivne lokacije. Najveće bogatstvo Bosne i Hercegovine su bogate šume, te kristalno čiste planinske rijeke. Posljednjih godina je na rijekama Uni, Vrbasu, Drini i Neretvi nastala ekspanzija raftinga. Spomenute i druge bh. rijeke imaju osim turističkog i velik hidro-energetski potencijal. U BiH postoje i velika nalazišta kamene soli, gipsa, željeza, boksita, itd. Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. Termalni izvori smješteni su u Tešnju, Ilidži, Kiseljaku, Laktašima, Višegradu i drugim mjestima.
Kulturu Bosne i Hercegovine nećete naći samo izloženu na zidovima muzeja, nego je možete vidjeti, primjerice, u obliku intrigantnih arabeski u džamijama, ili kao prelijepe rezbarije u drvetu tradicionalnog namještaja, odnosno u fascinantnom vezu na odjeći bosansko-hercegovačkih gorštaka. Suvremena kulturna scena je obilježena nedavnim ratnim događanjima, autorefleksijom ratnih strahota, ali i dosluhom sa svijetom, pa se smije ustvrditi da je u procvatu. Suvremena literatura, muzika te likovna umjetnost uključene su u stvaralačku obnovu zemlje.
Glavni grad Sarajevo je, primjerice, poslije rata postalo domaćinom najprestižnijih filmskih i kazališnih i muzičkih festivala jugoistočne Evrope (Sarajevo Film Festival, MESS, Jazz Festival …).
Tanović osvojio dva Oskara: Jednoga je dobio za film ”Ničija zemlja”, a drugoga za sjajno predstavljanje svoje zemlje
Jedan i jedini bh. režiser i scenarista koji je ponio titulu oskarovca 2001. za najbolji strani film “Ničija zemlja”, kroz vrijeme nam je pokazao kako uopšte nije lako biti nominovan, a pogotovo nagrađen ovim kipićem. Ostale nagrade i filmska ostvarenja su se nizali jedno za drugim, a ona su za našeg režisera samo motiv više da radi još bolje. Ipak, priznaje nam da mu je porodica na prvom mjestu i da su njegova djeca oaza sreće i mira.
Jasmila Žbanić svijetu pokazala i prikazala zločine u Srebrenici kroz film
Najbolja evropska rediteljica u 2021. godini Jasmila Žbanić, kroz cijelu svoju karijeru ne zaboravlja svoj tim koji radi sa njom. Itekako značajna priznanja za Žbanić i kompletnu ekipu filma. Film o stravičnom genocidu počinjenom u Srebrenicu u julu 1995. godine obišao je svijet. Dovoljno da svi zašute,zar ne?
Najveći sportski uspjesi BiH od proglašenja nezavisnosti
Sport u Bosni i Hercegovine 29 godina od proglašenja nezavisnosti prate brojni problemi koje prvenstveno uzrokuju loša ekonomska i politička situacija u zemlji.
Ipak, tokom godina mnogi bh. spostisti su se upjeli izdići iznad brojnih problema, među kojima je najveći nedovoljno izdvajanje novca za sport, ostvarili su rezultate zbog kojih se veliki broj žitelja BiH osjećao ponosno.
Neke od najvećih rezultata u sportskoj historiji naše zemlje ostvarila je reprezentacija u sjedećoj odbojci. Ova selekcija je s gotovo svakog takmičenja na kojem je nastupila donijela odličje, a posebno se ističu devet titula prvaka Evrope, tri titule prvaka svijeta i dva paraolimpijska zlata. Reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci je najtrofejniji sportski kolektiv u historiji zemlje.
Ženski sport u BiH je obilježila džudistkinja Larisa Cerić, višestruko nagrađivana najbolja sportašica Bosne i Hercegovine, koja je u tom segmentu neprikosnovena od sticanja nezavisnosti BiH, što ukazuju i brojne nagrade na izborima za sportaše godine.
Cerić je u karijeri osvojila četiri medalje na seniorskim evropskim prvenstvima. Između ostalog, osvojila je srebrenu medalju na Evropskim olimpijskim igrama u Minsku prošle godine, bronzu na Svjetskom prvenstvu u Bakuu godinu ranije, te srebro na Svjetskom prvenstvu u open kategoriji u Marakešu 2017. godine. Bila je svjetska juniorska prvaknja 2009. godine, a jedno vrijeme je zauzimala i prvo mjesto na listi najboljih džudistkinja svijeta.
Također, Bosnu i Hercegovinu ponosno predsstavlja i Lana Pudar. Državna prvakinja u svih šest disciplina u kojima sam nastupila, a to su discipline; 100, 200 i 400 metara kraul, kao i 50, 100 i 200 metara leđno. Postavila sam 9 novih državnih rekorda od čega su četiri u apsolutnoj kategoriji (50m kraul, 100m kraul, 400m kraul, 50m leđno) i pet državnih rekorda u katogoriji juniorki (50m kraul, 100m kraul, 400m kraul, 50m leđno, 100m leđno). Osvojila je i dvije srebrene medalje u štafetama 4x50m slobodno i 4×50m mješovito.
Velike uspjehe u karijeri imale su karatistkinje Arnela Odžaković i Merima Softić. Odžaković je u karijeri osvojila oko 150 domaćih i međunarodnih medalja. Između ostalog, bila je dvostruka juniorska prvakinja Evrope, ekipno i pojedinačno, 2007. i 2008. godine bila je viceprvakinja Evrope, dok je 2009. osvojila zlato na Svjetskim igrama u Tajvanu. Softić je tri puta bila ekipna prvakinja Evrope, osvojila je srebro na Evropskom prvenstvu u Talinu 2008. godine.
Bh. muški sport u pojedinašnoj konkurenciji je imao nekoliko značajnih rezultata. Izdvajaju se svjetska odličja u “kraljici sportova” koja je donio bh. atletičar Amel Tuka u izuzetno jakoj konkurenciji. Tuka je u trci na 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Dohi prošle godine osvojio srebrenu medalju, kada je istrčao u vremenu 1:43,47, a 2015. godine na SP-u u Pekingu također je ostvario veliki rezultat osvojivši bronzanu medalju.
Ljubitelji džuda rado se sjećaju evropskog zlata Amela Mekića 2011. godine u Istanbulu, kada je bh. reprezentativac donio zlato Bosni i Hercegovini ubjedljivim pobjedama u svih pet mečeva u kategoriji do 100 kg. U meču za titulu evropskog prvaka Mekić je tada savladao Levanama Zhorzholianija iz Gruzije.
Rijetko ko je upoznat s pričom Davora Vlaškovca, sarajevskog džudiste koji je u ratnoj 1995. godini donio prvu evropsku medalju pod tadašnjom zastavom ljiljana. Vlaškovac je na Evropskom džudo prvenstvu u Birmingemu osvojio bronzanu medalju nakon što je u polufinalu izgubio od Martina Schmidta, koji će kasnije postati evropski prvak.
Vlaškovac godinu kasnije u Hagu na prvenstvu Evrope osvaja petu poziciju, a iste godine je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama u Atlanti.
Najviše nastupa na Olimpijskim igrama zabilježio je strijelac Nedžad Fazlija, koji je 2000. godine u Sydneyju imao najbolji učinak plasiravši se na šesto mjesto što je do danas najbolji rezultat nekog bh. sportiste na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri. Fazlija je ukupno nastupio na pet olimpijada.
Karatist Denis Muhović osvojio je zlatnu evropsku medalju u Tallinnu 2002. godine, dok je mladi Hamza Turulja prošle godine u istom sportu donio zlato sa svjetskog prvenstva.
Kadetska košarkaška reprezentacija BiH, predvođena Džananom Musom koji danas nastupa u najjačoj košaršakoj ligi svijeta, osvojila je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2015. godine u Litvaniji, gdje su u finalu savladali domaću selekciju s 85:83. Mlade bh. košarkaše tada je u Sarajevu ispred Vječne vatre dočekalo više hiljada građana.Jedan od najvećih ekipnih uspjeha BiH je zabilježila u toku agresije, tačnije 1993. godine kada je seniorska košarkaška reprezentacija predvođena najvećim sportistom u historiji naše zemlje – Mirzom Delibašićem na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj osvojila osmo mjesto. Te 1993. godine Košarkaški savez BiH ujedno je postao članom Međunarodne košarkaške federacije.
Za reprezentaciju BiH koja je 1993. godine nastupila na EP-u igrali su Sabahudin Bilalović, tada najbolji strijelac EP-a s prosjekom od 24,6 poena po susretu, Mario Primorac, Samir Avdić, Senad Begović, Gordan Firić, Emir Mutapčić, Emir Halimić, Adis Bećiragić, Ilijas Mašnić i Samir Selesković. Oni su pod vodstvom selektora Mirze Delibašića i pomoćnika Ibrahima Krehića ostvarili najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima.
Rukometna reprezentacija BiH jedina je selekcija naše zemlje koja je uspjela izboriti plasman na svjetsko i evropsko prvenstvo. Najbolji rukometaši BiH debitovali su na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2015. godine, a debi na Evropskom prvenstvu imali su ove godine na takmičenju održanom u tri zemlje – Norveškoj, Švedskoj i Austriji. na oba takmičenja BiH je svoj nastup okončala u grupnoj fazi.Nogometna reprezentacija BiH iza sebe ima samo jedno veliko takmičenje – Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, kada je u grupi igrala protiv Argentine, Nigerije i Irana. Izabranici tadašnjeg selektora Safeta Sušića upisali su poraze od Argentine (2:1) i Nigerije (1:0), de pobjedu protiv Irana (3:1). nastup su završili kao trećeplasirana selekcija u grupi.
Iako nije olimpijski sport, ne treba zaboraviti velike uspjehe šahista sarajevske Bosne, koji su 20. novembra 1994. godine u Lyonu osvojili prvu titulu prvaka Evrope, nošeni tada jednim od najboljih šahista svijeta Garijem Kasparovom.
Drugu titulu ekipnog evropskog prvaka Bosna je osvojila 1999. godine na Kupu evropskih šampiona u Bugojnu. Treću titulu prvaka starog kontinenta “Bosnaši” su osvojili u Neumu 2000. godine, a četvrtu 2002. godine u Kalithei, kada je zvanično postala najtrofejniji šahovski kolektiv Evrope ispred moskovske CSKA koja je imala tri titule.
Ne treba zaboraviti ni plasman bh. tenisera Damira Džumhura koji je 2018. bio 23. igrač svijeta prema jakosnoj ATP listi ili uspjehe boćara Markice Dodiga, višestrukog prvaka svijeta. BiH je imala još mnogo medalja sa velikih takmičenja a između ostalih ističu se karatisti, džudisti, bacači kugle, atletičari i mnogi drugi.
Kažu da je najteže objasniti ljubav. Jer ljubav se ne objašnjava, ljubav se živi, pa je tako je možda teško objasniti zašto volimo ovu zemlju, jer Bosna se ne može objasniti, Bosna se samo može živjeti. Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog crnog čemera koji nas zna ponekada ujediniti ili razjediniti, kako mu se prohtije, ali ima u njoj i mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je pustilo korjene u hladnim bosanskim rijekama, u poskocima prošaranom vrelom kamenu Hercegovine, u nepreglednim šumama Zelengore i Perućice, divljini Bjelašnice ili u mirisu kahve u sevdahom raspjevanim bosanskim čaršijama. I baš to stablo ne misli nigdje da ide sa svoje zemlje u kojoj mu je najljepše.
Zaluta ponekad neki cvijet i u komšijsku bašču, nekoga pak vjetar odnese i mnogo dalje, preko brda, kako bi tamo, u mislima na svoju krošnju, rodilo novi život, ali onaj najljepši behar, najljepši pupoljak, ostaje ovde u svom na svom, u našoj i na našoj zemlji Bosni.
I zato.. Sretna nam nezavisna, suverena i naša zemlja. Jer, kako bolan nema Bosne?
Jer, kako bolan nema Bosne, a Neretva huči?
Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one IDU, a ti ‘dje ćeš?
Nemaš kud!
Ide, bolan i Vrbas, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb’o ribe fatat, a ne moju kuću rušit’. Ti si treb’o otić’ na onu Unu, zasjest’ s komšijama i zapjevat’ – ah, meraka u večeri rane – a ne se fatat’ granata i djecu po gradovima ubijat’. SRAM TE BILO! Da imaš imalo duše k’o što je nemaš ti bi znao, dok god te rijeke teku Bosne ima, a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu ‘dje se džahkad hajvani zavlače. Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti ni to ne moreš, znaš.
Joj, kad te ‘nako jal za mali, jal za vel’ki nožni prst svežem kanafom pa te pustim niz Vrbas… joj, kako ću te popiti pivo moja i zapjevat’ k’o što ti nikad niko zapjev’o nije: Narodno veselje!
Haj otkako je Banja Luka postala,
aman aman postala
Haj nije ljepša udovica ostala,
aman aman ostala
Haj kano što je Džaferbega kaduna,
aman aman kaduna
Haj a nju prosi sarajevski kadija,
aman aman kadija
Joj, kad onako bosonog krenem u šeher, a sve me probada po tabanima, popnem se na Šehitluke i kažem: ama nije bolan samo tvoja i moja je, nije bolan samo vaša i naša je. I biće je akobogda.
Josip Pejaković, On meni nema Bosne
face.ba
